недеља, 9. мај 2010.

Tadž Mahal - svjetsko čudo ljubavi




Mnogi putnici ovo svjetsko čudo nazivaju najljepšom zgradom koja je ikada postojala na svijetu. Neki tvrde da je vrijedno putovanja na drugi kraj svijeta samo da se ono vidi. Nijanse Tadž Mahala u Indiji, obloženog mermerom, variraju iz sata u sat, od bijele, roze, žute, zelene, pa do tirkiznoplave boje, od jednog do drugog godišnjeg doba. Priča o Tadž Mahalu počinje kada je ožalošćeni vladar Mogula, kralj Džahan, podigao ovo zdanje oko 1600. godine kao posljednje počivalište za svoju voljenu kraljicu. Želio je da ovjekoviječi sjećanje na nju. Bile su potrebne 22 godine i 22.000 ljudi da se Tadž Mahal završi.




Tadž Mahal se nalazi 200 kilometara jugoistočno od Delhija, u mjestu Agra. "San u mermeru" kako ga još nazivaju, nalazi se na rijeci Džamine i posvećena je ženi po imenu Aradžmand Bano Begum. Ona se 1612. godine udala za Velikog Mogula, princa Khuramu. Svekar joj je dao ime Mumtaz Mahal, što znači "biser dvora". Kad je došao na presto Khuramu je promijenio svoje ime u Džahan, što znači "kralj svijeta". Mumtaz Mahal je 1631. godine umrla na porođaju rađajući četrnaesto dijete. Zbog velike ljubavi prema njoj Džahan joj je podigao mauzolej, Tadž Mahal, kao vječnu uspomenu na nju. Hronike Šah Džahanove boli opisuju ljubavnu priču. Planovi su rađeni neposredno nakon njene smrti, glavni mauzolej završen je 1648. godine, dok su ostale zgrade i vrtovi dovršeni pet godina poslije. Car Šah Džahan lično je opisao Tadž Mahal ovim riječima:

"Treba li krivica tražiti utočište ovdje,
Kao izvinjenje, postaje čista od grijeha.
Treba li grešnik poći do ovog zdanja,
Njegovi grijesi će biti zaboravljeni.
Prizor ovog zdanja stvara prizore tuge;
I sunce i mjesec suze liju iz očiju.
Na ovom svijetu ovo zadnje je građeno;
Da time pokaže slavu svoga stvaraoca."



Ovo svjetsko čudo graditeljstva zaista je neprocjenjivo. Niko danas ne bi mogao da sakupi majstore, u Indiji ili van nje, koji bi vještinom i talentom mogli da se mjere s onima koji su sagradili ovaj spomenik ljubavi. Zanatlije i materijali potiču iz Indije i inostranstva, čak iz Kine ili Italije. Tadž Mahal obuhvata i proširuje graditeljske tradicije persijske i rane mogulske arhitekture. Karakteristična inspiracija dolazi od uspješnih timuridskih i mogulskih građevina poput Timurove grobnice (praoca mogulske dinastije) u Samarkandu, Humajunove grobnice, grobnice Itmad-Ud-Daulah (poznatu kao Baby Tadž), te Šah Džahanove džamije Jama Masjid u Delhiju.



U centru kompleksa nalazi se veliki osmougaoni mauzolej od bijelog mermera koji je samo ukras. Tačno ispod ovog osmougaonika nalazi se još jedan mauzolej. U oba su smještena po dva sarkofaga ukrašena draguljima. U centru je sarkrofag Mumtaz Mahal, koji je prazan, jer se pravi grobovi nalaze u podzemlju. Pored njenog je grobnica Džahana, koja je malo veća i viša, što je jedino asimetrično u cijelom zdanju. Gornje prostorije su za pokazivanje, a u donjim se nalaze posmrtni ostaci kralja i kraljice. Obje prostorije su vrlo akustične, tako da se šapat iz jedne čuje jasno u drugoj. Građevina se nalazi na širokoj i 7 metara visokoj platformi. Visoka je 75 metara, a uz nju su napravljena dva simetrična zdanja. Na sjeverozapadu je džamija, a na jugoistoku je kuća za odmor.
Ispred mauzoleja je četvorougaoni vrt koji na 4 jednaka dijela dijeli fontana u obliku krsta. Vrt vodi ka ulaznoj kapiji, iza koje je neobična ograda, napravljena samo da bi postojala simetrija. Na spoljnim zidovima građevine ispisane su riječi iz "Kurana". Unutrašnji zidovi, grobnice i pod su ukrašeni sa 28 vrsta dragog kamenja, kao što su ahat, žad, granat u različitim bojama.
Kada je grobnica sagrađena, iznad nje je bio postavljen krov od pravih bisera. Vrata na ulazu u grobnicu su bila od čistog srebra, a sama grobnica bila je okružena čipkastom ogradom od čistog zlata. Na žalost, danas to ne postoji jer je u 18. vijeku sve opljačkano.




Četiri visoka i vitka minareta ozbiljno se uzdižu iz četiri ugla. Oni se, nenamjerno, naginju ka spoljašnjosti. Građevina leži na širokoj, ali masivnoj crvenoj platformi od pješčara, koja proizvodi mali plutajući efekat. Reflektujući bazeni i bašte ispred ove predivne zgrade naglašavaju vizuelni šarm mjesta.
Tadž Mahal smatra se najprepoznatljivijim arhitektonskim simbolom Indije kojeg tamošnje stanovištvo zove Srcem Indije, a u svijetu je osim po ljepoti poznat i po romantičnoj priči o ljubavnom spomeniku. Privlači od 2 do 4 miliona turista godišnje.



Нема коментара:

Постави коментар