петак, 18. децембар 2009.

Sergej Jesenjin - lutajući sanjar




"Lutam po prvom snegu i ledu,
u duši cveće procvalih snaga.
Veče je plavom žižicom zvezdu,
zažeglo iznad puta mi draga..."


Sergej Aleksandrovič Jesenjin (3. oktobar 1895 - 28. decembar 1925) bio je ruski pjesnik. Jesenjin važi za jednog od najboljih i ujedno najomiljenijih pjesnika Rusije. Zbog porijekla sa sela, on je sebe smatrao „pjesnikom sela“, i u mnogim svojim djelima bavio se životom na selu. Rođen je u selu Konstantinovo u Rjazanjskom regionu, 1895.godine.
Počeo je da piše poeziju sa devet godina. Kao vunderkind, preselio se u Moskvu 1912. i počeo da radi kao lektor u izdavaštvu i da paralelno pohađa studije na Moskovskom državnom univerzitetu. Godine 1915, preselio se u Sankt Peterburg, gdje je upoznao pjesnike Aleksandra Bloka, Sergeja Gorodetskog, Nikolaja Kljujeva i Andreja Belog. Uz njihovu pomoć, Jesenjin je izgradio svoju poetiku i postao poznat u književnim krugovima. Jesenjinovo pjesničko ime, kad je imao samo dvadeset godina, već su krasili antologijski stihovi nezaboravne ljepote – Pjesma o keruši, Krava i Lisica. Kerušino stradanje istinit je događaj iz Jesenjinovog sela Konstantinova. Svjetsku slavu "Pjesme o keruši" prati i nezaboravni zapis Maksima Gorkog. Pri susretu s Jesenjinom u Berlinu, maja 1922, stihovi ove pjesme potresli su Gorkog, a pjesnika rasplakali. Tada je i napisao: "Kad je izgovorio posljednje stihove - pale su i njene oči pseće/kao zlatni sjaj zvezda u sneg – i u njegovim očima takođe zablistaše suze. Tad sam pomislio da je Jesenjin ne toliko čovjek, koliko instrument, harfa, koju je priroda stvorila samo za poeziju, da izrazi beskrajnu tugu polja, ljubav prema svemu što živi na svijetu i milosrđe – koje od svega drugog – zaslužuje čovjek."
Prva objavljena pjesma Sergeja Jesenjina je "Breza". Objavljena je pod pseudonimom Ariston.



BREZA


Pod prozorom mojim

Bela brezica je

Ogrnuta snegom

Ko srebrna da je.

Na punim granama

Ledenim po strani,

Razvile se rese

Ko beli đerdani.


U tišini stoji

Breza, ko u gaju,

I plamte pahulje

U ognjenom sjaju.

A zora, polako,

Naokolo plovi,

I na strane sipa

Srebrni prah novi...





U Jesenjinovom životu žene su igrale velik ulogu. Ali najviše se u njegov život uvlači čuvena igracica Isidora Dunkan. Prije susreta sa Isidorom, Jesenjin se u doba imažizma rastao sa svojom prvom ženom Zinaidom Nikolajevnom Rajh, sa kojom je imao kćerku Tatjanu i sina Konstantina. Jesenjinova veza sa Isidorom je dovela do braka kojim se bavila u početku ruska, zatim evropska i američka javnost. Za one koji su pratili život velike umjetnice i talentovanog iliričara to je bio ne brak već niz interesantnih senzacija. Odmah poslije poznanstva balerine i pjesnika se po Moskvi pričalo o ljubavi Jesenjina koji nije znao nijedan jezik osim ruskog i Isidore koja na tom jeziku zna nekoliko riječi. Da ga odvoji od noćnih lokala, prljavih žena, pijanih drugova koji su ga nagovarali da bježi u Persiju;da bi ga spasila za književnost i sebe, pristaje da se vjenčaju. 11.maja 1922. Jesenjin i Dunkan stižu u Berlin gdje i otpočinju prvo nesporazumi, onda sukobi i skandali koje štampa pretvara u senzacije. Njihov brak je trajao od 1922. do 1923.godine.Kao posljedica alkoholizma, Sergej je stekao loš glas zbog vandalizma po hotelskim sobama. Očaji pijanstva vidljivi su u njegovim pjesmama iz ovog perioda. Kako brak sa Isidorom nije dugo trajao, 1923. se vraća u Moskvu.
Jesenjin je bio u braku ukupno pet puta. Prvi i drugi brak je bio sa Zinaidom Rajh, sa kojom je imao dvoje dece. Imao je i dvoje vanbračne djece (jedno od njih je bio poznati matematičar i disident Aleksandar Jesenjin Volpin). Poslije Isidore Dunkan, oženio se mladalačkom simpatijom Galinom Belislavskajom, a kasnije Sofijom Tolstajom, unukom Lava Tolstoja.
U početku, Jesenjin je podržavao Oktobarsku revoluciju, međutim kasnije se razočarao njenim posljedicama. Veliki broj njegovih djela bio je zabranjen u Sovjetskom Savezu, naročito u vrijeme Staljina.
Posljednje dvije godine Jesenjinovog života su bile pune pijanstva i lutanja, ali je u tom periodu napisao neke od svojih najboljih pjesama. Jesenjin se objesio u sobi lenjingradskog hotela „Angleter“ (Angleterre). Postoji sumnja se da je to bilo ubistvo po nalogu agenata zvanične vlasti. Imao je 30 godina. Galina Belislavskaja ubila se na Jesenjinovom grobu godinu dana kasnije.

Njegove najpoznatije pjesme su: Breza (1913), Jesen (1914), Pjesma o keruši (1915), Mangup (1919), Ispovijest mangupa (1920), Ja sam posljednji pjesnik u selu (1920), Molitva za umrle (1920), Pugačov (1921), Pismo majci (1924), Kafana Moskva (1924), Ispovijest mangupa (1924), Ko sam, šta sam? (1925), Snježno polje (1925), Crni čovjek (1925), Kačalovljevom psu (1925),
Do viđenja, prijatelju, do viđenja (1925).











PESMA O KERUŠI





Jutros u košari, gde sja, šuška
Niz rogoza žućkastih i krutih,
Sedmoro je oštenila kučka,
Sedmoro je oštenila žutih.

Do u sumrak grlila ih nežno
I lizala niz dlaku što rudi,
I slivo se mlak sok neizbežno,
Iz tih toplih materinskih grudi.

A uveče, kad živina juri,
Da zauzme motke, il prut jak,
Izišo je tad domaćin tmuri,
I svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trčala,
Stizala ga, kao kad uhode ...
I dugo je, dugo je drhtala
Nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuć se po tmini,
I ližući znoj s bedara lenih,
Mesec joj se nad izbom učini,
Kao jedno od kučića njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
Zavijala bolno za svojima,
A mesec se kotrljao tanki,
I skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il sreće,
Kad joj bace kamičak niz breg,
Pale su i njene oči pseće,
Kao zlatni sjaj zvezda, u sneg.




JA PAMTIM TU KOSU SA TRAKOM


Ja pamtim tu kosu sa trakom,
jer tako sjajna je bila.
Nimalo ne beše lako
da odem od tebe, mila.

I pamtim jesenje noći,
a jesen je žubora puna,
dan za čas je mogao proći
da svetli nam što duže luna.

I voda kao da cvili :
“Ta radost neće još dugo,
ti ćes zaboravit, mili,
na mene zauvek s drugom.”

A danas procvala lipa
svu dušu mi radošću osu,
jer setih se kako ti sipah
tad cveće na kudravu kosu.

I srce, još prepuno snage,
što drugu već voli sa tugom,
ko voljene priče i drage
sad tebe se setilo s drugom.

2 коментара:

  1. Jesenin, nezaboravni, boem ne mangup, pun tuge radosti i bola u vremenu koje traje i prolazi ostvljajuci suhe jesenje listove da tunu i hrane nova proljeca.

    ОдговориИзбриши